Upravo je počelo Svjetsko prvenstvo u nogometu. I to nikad veće: 48 reprezentacija, 26 igrača po momčadi, ukupno 1.248 nogometaša. Pa kratak infografički pregled igrača i reprezentacija s ekonomskog (odnosno, sportsko-ekonomskog) aspekta. Skinuo sam podatke (službene FIFA-ine popise momčadi ukrižane s tržišnim vrijednostima s Transfermarkta). Ispod je pet najzanimljivijih grafova.

1. Rođendanska pristranost: elitni nogometaši se “rađaju” u siječnju

Obzirom da meni jako malo fali da budem “godinu dana mlađi”, uvijek sam govorio da sam rođen tjedan dana kasnije, igrao bih u Real Madridu 🙂 Pa vidimo jesam li u pravu. U Hrvatskoj, a i u drugim zemljama djeca se dijele u kategorije obzirom na dob. Kod nas konkretno svi rođeni u istoj kalendarskoj godini igraju u istoj kategoriji (jedne godine sa godinu dana starijom djecom, a iduću godinu s godinu dana mlađom djecom, i tako u krug do seniora). U Engleskoj npr. se kategorije dijele u lipnju i srpnju (uoči početka nove sezone). U svakom slučaju, netko rođen u siječnju je u fizičkoj prednosti nad sugiračem istog godišta rođenim u prosincu. Pa ako to ne bi imalo nikakve veze, očekivali bismo da na SP-u bude podjednak broj igrača rođenih u svih 12 mjeseci u godini. Pogledajmo je li zaista tome tako. I nije baš. Umjesto 24,7 % igrača (koliko bi ih trebalo biti rođeno u svakom tromjesečju) na ovom Svjetskom prvenstvu ih je 28,7 % rođeno u prva tri mjeseca u godini.

Drugo što uočavamo je da je u svim savezima 11. i 12. mjesec najmanje zastupljen. I treće što se (malo slabije) vidi je da je značajno velik broj igrača rođenih u lipnju (u zemljama J. Amerike i Afrike). Dakle, ima tu nešto!

2. Momčadi jednog igrača: Gini indeks za reprezentacije

Gini indeks inače mjeri nejednakost dohotka u državama. Kako se ovdje ipak natječu države provjerio sam kako Gini indeks utječe na vrijednost momčadi tako da sam za svaku državu izračunao Gini indeks kao omjer vrijednosti najvrednijeg igrača i ukupne vrijednosti. Pa tako država (naravno da takva ne postoji) u kojoj jedan igrač vrijedi 100 nečega, a svi ostali 0 nečega ima Gini indeks = 1 (države su visoko na grafu), dok država u kojoj svi igrači vrijedi jednako (npr. 10 nečega) ima Gini indeks od 0 (države su nisko na grafu). Obratite pozornost da ovdje nema veze koliko zaista netko vrijedi (10, 100 ili 1000 nečega, već gleda kako se ta vrijednost raspodjeljuje unutar države).

Obrazac je jasan: što je momčad ukupno jeftinija, to više ovisi o jednoj zvijezdi (korelacija −0,33). Ekstremni primjer je Egipat, gdje Omar Marmoush nosi 43 % ukupne vrijednosti cijele 26-orice. Slično vrijedi za Uzbekistan (Khusanov), Haiti (Isidor) i Ekvador (Caicedo). Na drugom kraju su Nizozemska, Engleska i Francuska koji predstavljaju “diverzificirani portfelj” u kojem nijedan “papir” ne dominira.

3. Premija za ljevake: plaća se posao, ne rijetkost

Ljevaci su rijetki: na ovom prvenstvu otprilike svaki četvrti igrač. A rijetkost bi, po svim tržišnim zakonima, trebala imati cijenu. Pa sam za svaku poziciju usporedio medijan tržišne vrijednosti ljevaka i dešnjaka. Znači zabilježio sam vrijednost svih ljevonogih igrača (otprilike četvrtina ih je ukupno na prvenstvu) i izračunao njihov prosjek (konkretno medijan) i usporedio ga s prosjekom kod svih dešnjaka.

Premija postoji ali vrlo selektivna. Lijevonogi lijevi bek vrijedi +133 % više od desnonogog (desnonogi lijevi bek je, uostalom, improvizacija. U cijelom uzorku ih je pet), vratar ljevak +83 % (ovaj nalaz nema nikakvog smisla, moram priznati), zadnji vezni +50 %, središnji vezni +43 %. A onda, prema naprijed, premija ispari: krila ±0–11 %, napadač −10 %, napadački vezni čak −39 %.

S ekonomskog stajališta, rijetkost (ljevak) sama po sebi nije bitna, bitna je ako nekome treba, a na lijevom beku stvarno treba!

4. Amortizacija: pad vrijednosti igrača i pozicija koju igra

Na graf sam stavio sve igrače (svaki igrač je jedna točkica) i zabilježio sam njihovu dob (X os) i vrijednost prema Transfermarktu (Y os). Zatim sam za svaku dob izračunao prosječnu vrijednost igrača po poziciji. I zatim sam te sve prosjeke spojio po linijama. Zanimljiva tablica:

Za većinu pozicija najveća vrijednost je u mladoj dobi (mala opaska, ovo vrijedi vjerojatno samo za igrače na SP.. igrač od 19 godina koji je već na SP je stvarno veliki potencijal). Izuzetak su napadači koji vrhunac dosežu u srednjim 20-im godinama. Zanimljiv nalaz je da su golmani najmanje vrijedni (prema Transfermarktu barem!), te da im vrijednost, za razliku od ostalih pozicija prilično dugo stagnira (od cca 25 do 32. godine) uz čak i malu porast u vrijednosti oko 30-e godine. Stoperima cijena najstrmije pada s godinama, a vrijednost napadača ne raste odjednom nakon što napune 37. godinu. Čini mi se da ovdje Ronaldo, i ostali stariji (a i dalje dobri) igrači malo podižu kraj linije…

5. Sedmica je pretekla desetku

I za kraj,mala kulturna revolucija. Broj 10 je desetljećima bio valuta nogometne veličine: Pelé, Maradona, Messi. No, još od Ronalda u mladim danima, pa Mbappe-a i Beckhama, 7ica isto ima svoje čari. Stoga sam za svakog igrača zabilježio koji broj nosi i kolika mu je procijenjena vrijednost na Transfermarktu. Zatim sam za svaki broj uzeo prosjek (opet, medijan) i nacrtao graf. Kao što vidite, najveću prosječnu vrijednost imaju igrači koji nosi broj 7, nakon čega slijedi 11-ica (?) a tek onda 10ka.

Zanimljivo je vidjeti da su 1 i 12 (tradicionalno golmanski dresovi) prilično jeftiniji od ostatka). No, htio bih samo napomenuti, da 10ka je i dalje cijenjena u ekipama. npr. Za svaku ekipu sam izdvojio po jednog (najskupljeg) igrača i provjerio koji broj ima na dresu. Najviše najskupljih igrača ipak nosi 10ku (7 od njih 48).

Kako je ovo napravljeno

Podaci: službeni FIFA-ini popisi momčadi za SP 2026. (PDF, 48 × 26 igrača) ukriženi s Transfermarktovim tržišnim vrijednostima i statistikama nastupa, presjek na dan otvaranja prvenstva (11. 6. 2026.). Tržišna vrijednost je Transfermarktova procjena, ne stvarna transferna cijena — ali je konzistentna mjera za usporedbe. Analiza i grafovi: R + ggplot2.